Što želimo da naši roditelji znaju?
Christina Romo, odrasla posvojena osoba, napisala je što je htjela da znaju njeni roditelji:
1. Posvojenje nije moguće bez gubitaka
Gubitak bioloških roditelja je težak. To će me izgraditi u ono što jesam i imat će utjecaja na moje odnose – posebno na one koje imam s tobom.
2. Ljubav nije dovoljna za posvojenje, ali je jako važna
Svakoga mi dana reci da sam voljen/a – pogotovo u danima kada nisam osoba koju je lako voljeti.
3. Pokaži mi riječima i djelima da si voljan poduprijeti me kroz svaku oluju koju moramo proći zajedno
Nemam povjerenja u ljude. Pokaži mi da ti mogu vjerovati. Drži se svojih riječi i obećanja. Moram znati da si ti sigurna osoba u mom životu i da ćeš biti uz mene i kad te trebam i kad te ne trebam.
4. Bojat ću se da ćeš me napustiti, bez obzira na to koliko mi često budeš govorio ili pokazivao drugačije
Možda ću te odgurivati od sebe da se zaštitim od boli ponovnog gubitka. Bez obzira na to što kažem ili činim kada te odgurujem, trebam te da se uvijek boriš za mene kako bi mi pokazao da nećeš nikamo otići i da nikada nećeš odustati od mene.
5. Iako društvo smatra politički korektnim reći da ne postoji boja kože, ja moram znati da je rasa važna
Moja će boja kože uvijek biti dio mene i kroz nju će me društvo uvijek tako promatrati (iako će me pokušavati uvjeriti drugačije). Trebam te da mi pomogneš da naučim nešto o porijeklu svoje rase i kulture jer mi je to zbilja važno. Pripadnici moje rase i kulture će me možda odbacivati jer nisam „dovoljno crn“ ili „dovoljno Rom“ ali će mi pomoći da se naoružam ponosom o onome što ja jesam i osigurati mi način da se nosim s time, a onda će sve biti u redu. Ne izgledam kao ti, ali ti kao roditelj trebaš mi reći i pokazati da je u redu biti različita. Iskusila sam mnogo gubitaka u svom životu - molim te nemoj dopustiti da izgubim svoje porijeklo, rasu i kulturu i dopusti da budem dio nje.
6. Budi moj zagovaratelj
Bit će mnogo ljudi u našoj obitelji, susjedstvu, društvu, školi, kod liječnika itd. koji neće razumjeti posvojenje. Trebam te da ih educiraš o posvojenju i trebam znati da mi čuvaš leđa. Pitaj me pred njima što mislim, kako bi znali da je moj glas bitan.
7. U nekom trenutku našeg posvojiteljskog puta možda ću te upitati o svojoj biološkoj obitelji i potrazi za njom
Možeš mi reći da krvna povezanost nije važna ali nedostatak te poveznice meni je ostavio prazninu u životu. Ti ćeš mi uvijek biti roditelj, moja obitelj. Ako te pitam o potrazi za svojom biološkom obitelji, to ne znači da te manje volim. Moraš znati da je život bez saznanja o mojim korijenima sličan kao slaganje slagalice s nestalim dijelovima iste. Informacije o obitelji iz koje potječem čine me potpunijom osobom.
8. Molim te, ne očekuj da ću biti zahvalna na tome što ste me posvojili
Pretrpjela sam velike gubitke prije dolaska u obitelj. Ne želim živjeti život s porukom „spasili ste me i na tome vam trebam biti zahvalna“ koja visi nad mojom glavom. Posvojenje je jedan od načina zasnivanja obitelji zauvijek, a ne humanitarni čin „spašavanja“ djeteta.
9. Ne boj se pitati za pomoć
Možda ću trebati pomoć u suočavanju s gubicima koje sam proživio i ostalim temama vezanim uz posvojenje. To je u redu i potpuno je normalno. Vrlo je važno da potražiš pomoć i za sebe. Pridruži se grupama podrške i upoznaj druge posvojiteljske obitelji. Potrudi se uključiti u posvojiteljsku zajednicu koja razumije posvojenje i sve njegove specifičnosti. To će ti omogućiti razmjenu iskustava i pomoć u teškim trenucima.
10. Svatko doživljava posvojenje na svoj način
Molim te ne uspoređuje me s ostalim posvojenicima. Molim te, poštuj me kao osobu i poštuj moj put posvojenja kao samo moj. Trebam te da držiš svoj um i svoje srce otvorenima.
Slažete se? Želimo li još nešto reći?