U potrazi za sobom i/ili u potrazi za biološkim roditeljima?

Kada odrastamo svi mi razmišljamo o sebi, postavljamo si brojna pitanja: Tko sam? U što vjerujem? Što želim raditi? Po čemu sam drugačiji i sličan drugima?, tako pomalo gradimo svoj identitet – vlastiti doživljaj sebe. Svi mi se pitamo, a ako smo odrasli u posvojiteljskoj obitelji, ponekad je još teže doći do nekih odgovora. 

Kako bi razumjele, izgradile i pronašle sebe, posvojene osobe se često pitaju odakle potječu. Imaju potrebu znati više o svojim genima i biološkim roditeljima, nekada ih i upoznati. Tražimo li tada biološke roditelje ili samo dio sebe koji nedostaje ili je nejasan?! Ili možda oboje...

Roditelj (obično majka) igra veliku ulogu u zadovoljavanju naših potreba dok smo bebe i služi kao izvor sigurnosti u prvim godinama života. Ako ta veza između roditelja i djeteta odjednom pukne, to je teško. To nam otežava da se formiramo. Jača nas, čini nas otpornijima, ali obično stvara sliku da je svijet opasan i da nikome ne možemo vjerovati. Ponekad baš zato ne dopuštamo drugima da nas vide, da nas prihvate i da mi prihvatimo njih. Da prihvatimo sebe. I da pomalo postanemo osoba kakva zaista želimo biti.

Potreba za pronalaženjem svog porijekla, što može i ne mora uključivati upoznavanje biološke obitelji, razumljiva je i normalna potreba gotovo svake posvojene osobe. Sasvim je uobičajeno da se mlada osoba pita tko su ti ljudi, kakvi su, je li im nalik, zašto nije mogla ostati živjeti s njima… sve su to pitanja na koja je važno saznati odgovor kako bismo mogli nastaviti graditi sebe na dobrim temeljima.

Neki mladi koji su posvojeni traženje i izgrađivanje sebe povezali su s traženjem bioloških roditelja i ovako to opisali:

˝Pokušaj pronalaženja biološke majke povezan je s pokušajem pronalaska sebe.˝

 ˝Ne radi se samo o genetici, već o osjećaju da, dok je ne pronađem, mislim da ne mogu dobiti pravi osjećaj sebe.˝

˝Povezano je s nalaženjem sebe, nečega o sebi i pokušaju da si objasnim što se dogodilo. Želim znati zašto.˝

Jedna djevojka je u cijelom tom procesu stvaranja identiteta zaključila:

˝Izgleda da sam oduvijek bila ono što jesam, ali tek sada zaista počinjem biti ono tko jesam. Puno sam se promijenila u posljednjih sedam godina, ali jesam li se zaista promjenila ili sam postala više ja, više svoja? Promjene su dio postajanja osobom kakva jesam.˝

Bez obzira na dijeliće koji nedostaju mi se mijenjamo i gradimo svoje stavove, vrijednosti, mišljenja i poglede na svijet. Ljudi koji nas okružuju dio su našeg života i svakim danom doprinose tome da postajemo to što jesmo.

 

Kakva su vaša iskustva u traženju sebe? Pomaže u tome li potraga za biološkim roditeljima? Što vi želite pronaći? Na koja pitanja tražite odgovore?

Podijelite s nama i međusobno svoja mišljenja, iskustva, pitanja, vaše priče... mailom Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. i/ili na Facebook stranici Posvojeni Adopta