Prihvaćanje sebe

Prihvatiti sebe takvima kakvi jesmo nije jednostavan zadatak. Zahtjeva vrijeme, puno istraživanja, postavljanja pitanja, pronalaženja odgovora, isprobavanja, osluškivanja, postavljanja i prelaženja granica… Ipak, lakše je ako u tome imamo podršku. Važno je razgovarati o stvarima koje nas zanimaju i muče. Razgovarati o posvojenju i svemu vezanom za nas i naš život pomaže da shvatimo na koji nas to način određuje, koliko nam to znači i kakvo mjesto ta činjenica ima u formiranju nas kao osobe.

Jedan je dvadesetdvogodišnjak često znao ispitivati i razgovarati s roditeljima o svojem životu i korijenima, još od osnovne škole. Imao je dobar odnos s roditeljima i oni bi mu otvoreno odgovarali na sva pitanja. Za vrijeme srednje škole odlazio je razgovarati i s psihologom kako bi bolje razumio što za njega znači biti posvojen. Na kraju je rekao:

˝Čudno je to… nakon svih ovih godina propitivanja i istraživanja, sada me više ne zanima tražiti odgovore na sva pitanja koja imam. Valjda sam zadovoljan kako razumijem što za mene znači to što sam posvojen˝.