Moja priča o odrastanju

15823152 1169180043180670 158753675934005037 n

 

Ne sjećam se kada sam prvi put saznala da sam posvojena. Nije bilo kao u filmovima - popraćeno šokantnim otkrićima i jakim emocijama i suzama. To je jednostavno oduvijek bio dio mene.


Naravno, bilo je trenutaka kada sam se osjećala drugačije od ostale djece tijekom odrastanja. Najčešće na svoj rođendan, kada bih puhala svjećice na torti i trebala zaželjeti želju, sjetila bih se svoje biološke majke. Pitala sam se kakva je i imam li nešto na nju – možda boju očiju?! Ali većinu vremena sam se osjećala zadovoljno što sam usvojena, a time i posebna. Moja mama je religiozna pa mi je našu priču objasnila i kao način na koji je Bog htio sastaviti našu obitelj. Tako da sam oduvijek znala da je moj život baš takav kakav je trebao biti i to je nešto što nije bila tajna. Roditelji su mi uvijek ponavljali da su me biološki roditelji dali na posvajanje jer su me voljeli, ali se nisu mogli brinuti o djetetu i zato im nisam zamjerala za njihov izbor. Bila sam zahvalna na mogućnosti koju su mi pružili – lijepo djetinjstvo s brižnim i toplim roditeljima.


Godine su prolazile i ja sam bila zadovoljna i sretna s načinom na koji sam živjela. Ipak, bilo je trenutaka kada mi je bilo teško povezati se s drugima. Nije se događalo često, a kada bi se našla u takvoj situaciji, roditelji su mi bili podrška. Pomogli su mi razumjeti zašto se tako osjećam, kakva je moja priča od samog početka – barem onoliko koliko su znali i mogli. Znali su da je povijest važna i bili su spremni prolaziti sve dijelove mog najranijeg djetinjstva.


Kako sam odrastala, javila mi se želja da pronađem i upoznam biološku majku. Imala sam i dodatni motiv – htjela sam saznati i medicinsku povijest jer sam se suočila sa zdravstvenim problemom, dijagnosticiran mi je rak dojke. Imala sam sreće što sam mogla stupiti u kontakt vrlo brzo jer su podaci bili poznati socijalnoj službi. Odlučila sam napisati pismo biološkoj majci i tako sam i učinila.


Još uvijek ne znam svoju biološku majku dobro, ali mislim da joj je drago što sam dobro i sretna. Poslala sam joj jedno pismo, a ona meni nekoliko njih. Kako je moj život u zadnje vrijeme intenzivan radi zdravlja, ne srljam u daljnje kontakte i povezivanje, idem korak po korak. Ipak, ponekad sam nestrpljiva i veselim se svemu što me još čeka, kako u tom odnosu, tako i u životu.

Djevojka, 24