Cijeli članak pročitajte na linku: https://teleskop.hr/52846-2
Djeca posvojena po Obiteljskom zakonu iz 2003. ili u vrijeme suspenzije Obiteljskog zakon iz 2015. godine, nemaju zakonskog uporišta za dobivanje novog OIB-a i JMBG-a.
Novi Obiteljski zakon iz 2015. značajno je unaprijedio zaštitu prava i interesa posvojene djece, jer im je omogućio promjenu OIB-a. Međutim, ipak nije primjereno „pokrio“ problem cijele posvojiteljske zajednice, jer djeci posvojenoj prije 2015. nije omogućio retroaktivnu promjenu OIB-a, pa su njihova prava i interesi ostali trajno ugroženi. Što se u stvarnom životu očituje, ili se može očitovati, na razne načine, o čemu su nam svoja traumatična iskustva ispričale tri obitelji, objašnjavajući zašto su prave tempirane bombe ispreplitanja dva identiteta njihove posvojene djece.
Pet godina traje nadmudrivanje države s posvojiteljskom zajednicom koja je iscrpila svu institucionalnu proceduru da nadležnima, i zakonodavcima i izvršnoj vlasti, objasni zašto je nužno da po hitnom postupku omoguće bolje reguliranje identiteta 1100 posvojene djece te ostvarivanje njihovih Ustavom zajamčenih prava. Bio bi to mali znak podrške hrvatskoga društva djeci koja nisu imala sreće roditi se u obiteljima koje bi im bile potpora. Posvojitelji su, međutim, naišli na zid samodostatnih i neosjetljivih poluga vlasti, iako su se sa svojim problemom probili u svibnju 2018. i do saborskih klupa, te inicirali raspravu o njihovu prijedlogu izmjena i dopuna Zakona o OIB-u. No, HDZ-ova vladajuća većina pomela je njihov prijedlog, kojeg je zastupala oporba, kao da se radi o nepremostivim svjetonazorskim razilaženjima, a ne o tehničkoj provedbi krajnje humanog zahtjeva koji dotiče sigurnosne, socijalne, zdravstvene, psihološke i emotivne aspekte dijela posvojenika.
Problem je i dan danas otvoren, stari OIB djece s novim identitetom povlači se kroz sustav raznih ustanova i institucija i razotkriva sve bitne podatke iz njihovih prošlih života, koji se nikoga ne bi trebali ticati niti biti ikome vidljivi.