Postoje trenuci u kojima se osjećamo sami, drugačiji od ostalih i kao da nas nitko ne može razumjeti. Ili čak da bi nas mogli odbaciti, bez nekog posebnog razloga. Kao da sve što napravimo ili kažemo ˝po svom˝ može biti nekome previše i razlog zbog kojeg možemo izgubiti prijatelje. I to je normalno – većina nas prolazi kroz tu fazu u prijateljstvima i drugim odnosima.
Što pomaže?
Tada pomaže da stanemo i pokušamo vidjeti što nam se događa, kako se osjećamo. I to je dobro i vrijedno, jer naši nam osjećaji otkrivaju puno toga o nama, dobro ih je pokušati poslušati. Obično postoji netko u našem životu s kime možemo podijeliti što nam se događa ili ga se možemo samo prisjetiti – prijatelj, poznanik, susjed, obitelj, kućni ljubimac. Iznenađujuće je da u takvim trenucima, okolina obično misli sve dobro o nama i želi nas prihvatiti baš onakvima kakvi jesmo. Još samo to mi sami trebamo učiniti.